ZAŠTO SAM POSTALA JAVNA PJEVAČICA SA 47 GODINA ILI STRAH OD KLONIRANJA

Predstava je autobiografska humorna monodrama s pjevanjem na hrvatskom, engleskom, indonezijskom i ruskom jeziku. Praizvedba je bila u studentskom klubu Rupa Filozofskog fakulteta u Zagrebu 3.5.1997. Snimka se nedugo nakon toga mogla čuti preko postaje Radio Vinkovci. Monodrama je izvedena dvadesetak puta diljem Hrvatske, a također i uživo preko Radio Sljemena.

Pod nazivom monodrame krije se predstava/koncert/pripovijedanje. Međutim, ako se posebno razmotri sama priča, moglo bi se reći da je ona mnogoslojevita. Posebnost predstave je da niti jedna izvedba nije ista već je prilagođena mjestu gdje se izvodi.

U okviru emisije JUTARNJA KRONIKA Prvog programa Hrvatskoga radija (29.01.2000.) Maja Sabolić, urednica Hrvatskog radija, ovako je komentirala predstavu izvedenu 28. siječnja, 2000. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu:

“Glazbenik ponekad ima potrebu iskazati se i drukčije, ne samo pjevanjem. Dunja Knebl, iako tek u 47-oj godini ulazi na hrvatsku glazbenu scenu pjevajući tradicionalne – pretežito međimurske napjeve, osjetila je potrebu izraziti se i koncertom proširenih obzorja. Kronološki, tijekom jednoga sata – nerijetko i samoironično, konciznim tekstovima i narodnim pjesmama Amerike, Indonezije i Rusije i – jasno, domaćima, rječju i pjesmom vodila nas je na putu kroz vlasiti život.”

Svoju monodramu Dunja je izvela, među ostalim, u Sv. Ivanu Zelini, Buzetu, Teatru ITD u Zagrebu, uživo na Radio Sljemenu, u Kutini, Čakovcu, Osijeku, Splitu, Hvaru, maloj dvorani Lisinski u Zagrebu…