Današnja predodžba o tradicijskoj folklornoj glazbi u Hrvatskoj temelji se pretežno na programu brojnih amaterskih skupina koje već šezdesetak godina stilski što vjernije predstavljaju zavičajnu folklornu baštinu. Drugačiji pristupi glazbenoj baštini javljali su se tek povremeno, kao osamljeni pokušaji pojedinaca da je ožive na osoban i kreativan način služeći se sredstvima novijih glazbenih stilova bliskih senzibilitetu njihova vremena. Svoj doživljaj glazbene baštine Dunja Knebl javnosti je predstavila prije nepune tri godine. Nadahnuće je pronašla u međimurskim narodnim pjesmama koje su u njezinoj interpretaciji, uz pratnju na gitari, dosad zabilježene na dva nosača zvuka. Njezina izvedba, ali i sam odabir lirskih pjesama i balada, otkrivaju profinjenu osjećajnost umjetnice koja duboko proživljava poetsko-glazbene poruke i s njima se poistovjećuje. U njezinoj nadahnutoj izvedbi mnogi su narodni napjevi zaživjeli u novom svjetlu i zadobili nove poklonike, osobito među mladima.
Ovo je izdanje korak dalje u umjetničinu otkrivanju i interpretiranju glazbene baštine: ono donosi širi repertoar, i raznovrsniji pristup obradi narodnih napjeva. Međimurskim napjevima pridružila je i one iz drugih područja sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske (iz Podravine, Prigorja, a napose iz Hrvatskog zagorja) koje su melografi, najviše etnomuzikolog Vinko Žganec, zapisali u prvoj polovici ovog stoljeća. Dunju Knebl posebno privlače napjevi koji za današnjeg slušatelja imaju pomalo neobičnu tonalnu obojenost metroritamski ustroj – s elementima starocrkvenih tonskih načina (dorskog, eolskog, frigijskog), s dvajma tonalnim središtima ili pak s promjenjivim intervalima koji se nerijetko zasnivaju na mjerama s jedinicama nejednaka trajanja i razvijaju u ritmu riječi.
Ovaj put Dunja Knebl je interpretaciju ujedinila s Mateom Martinovićem koji je instrumentalnim aranžmanima na glasoviru i udaraljkama tradicijske napjeve odjenuo u novo ruho, stilski blisko suvremenim nastojanjima u svjetskoj etno-glazbi. Instrumentalnu nadgradnju napjeva povjerila je i Andriji Maroniću, izvrsnom sviraču cimbala koji je u stilsko-izvedbenom pogledu zadržao vezu s tradicijom. U a cappella izvedbi dvoglasnog napjeva iz Hrvatskog zagorja pridružila joj se Irina Vitorović.
U kreativnoj međuigri baštine i individualnosti ovih umjetnika tradicijski napjevi gotovo su potpuno očuvali svoj melodijski, ritmički i tekstualni identitet. Istodobno, oni su oživjeli na nov način kojim će lakše doprijeti do današnjih slušatelja.
(Grozdana Marošević, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)