Recenzije albuma “Da sam barem guska” – tekstovi

GLAZBA SVIJETA – DUNJA KNEBL U ZAGREBAČKOJ MOČVARI PREDSTAVILA SVOJ NOVI ALBUM “DA SAM BAREM GUSKA”

Što osim Zemljina planeta povezuje SAD, Rusiju, Makedoniju i Hrvatsku? Poznavatelji domaće etno scene i posjetitelji preksinoćnjeg koncerta u zagebačkoj Močvari, vjerojatno bi kao iz topa odgovorili: Dunja Knebl.

Ta dama tradicijske glazbe Močvaru je pretvorila u koncertnu dvoranu, predstavivši pred prepunim i zahvalnim auditorijem pjesme sa svojega novog, multiklturalnog albuma “Da sam barem guska”.

Uz etno zalogajčiće, gutljajčiće, ugodne zvuke i maestralnu klavijaturističku pratnju Matea Martinovića, svaka Dunjina izvedba bila je nagrađena burnim i dugotrajnim pljeskom. Na oduševljenje publike, s njima je zapjevala i Irina Vitorović. No, kad se bubnjeva primio Boris Leiner, Močvara je poludjela, a dlanovi zabridjeli dajući potporu neodoljvom makedonskom ritmu.

Nakon ovoga, teško ćemo moći bilo što izvesti na takvoj razini – skromno je priznala pjevačica, kad je Leiner sišao s pozornice.

Ponesen atmosferom, razuzdani klavijaturist prepustio se improvizacijama, u trenu pretvorivši Irininu pjesmu “Čula jesam” u ludi techno hit. No, kad mu ni to nije bilo dovoljno, dohvatio je palice i sjeo za bubnjeve, dajući ritam publici koja je od prve prihvatila i zapjevala početne stihove “Pitaju me oficiri čija sam…”

Nastupu je prethodio modni performance mladih autora okupljenih u udruzi Gokul, koji su, kako nam je objasnila Jasminka Končić, pokretom, bojom ili, pak, tekstom ispisanim na tijelima prezentirali dvije zbirke pjesama.

Kao dijete živjela sam u Americi, kao tinejdžerica u Indonezji, a kao mlada žena u Rusiji… Oduvijek sam voljela pjevati narodne pjesme. World music je termin koji se rabi u novije vrijeme, no glazba svijeta je ono što pjevam cijeli život – poručuje Dunja Knebl.
(Željka Vuković, Večernji List)

 

***

Iza Dunje Knebl, na žalost, ne stoje respektabilna imena svjetske jazz i rock scene koja bi projekt umjetnički i medijski poduprla, no njezin friški album Da sam barem guska usaglašen je sa standardima gornjeg doma globalne folk scene. Premda su trubadurska forma i isposnički aranžmani (gitara i klavijature te diskretne udaraljke) kao “sredstvo” kojima se odrađuje tradicijska pjesmarica danas mnogo manje u modi od ritmički naglašenijih zagrljaja world musica i elektronike (uz uobičajene dodatke jazza, R&B-ja, pop i rock glazbe), Dunja Knebl svojim vokalom naslonjenim na vremešne poduke Judy Collins, Buffy St. Marie ili Joan Baez, ispisuje iznimnu posvetu prostorima u kojima je živjela.

Da sam barem guska (naslov albuma je prijevod stiha iz američkog tradicionala Over There) nadahnuto je odrađen glazbeni spomenar, zbirka nastala posvajanjem američkih, engleskih, ruskih, makedonskih te – dakako – međimurskih, podravskih i dalmatinskih skladbi koje su u Dunjinoj obradi, dobile novo ruho. Upravo zbog tako rastresitog materijala Dunja Knebl je pokazala snagu i uvjerljivost svojeg “autorskog” etnomuzikološkog čitanja uspijevajući – ne zatirući duh izvornika – pomiriti i tako različite skladbe kao što su američka Motherless Child, ruska Milenkii, makedonska Legnalo ludo zaspalo te storija o Ivanu Klakaru kojemu se potpija brod.
(Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija)

 

NEVIĐENO U HRVATA

U zemljama koje se, koliko god trudile zanijekati, ipak nalaze na brdovitom Balkanu, pojam narodne glazbe uglavnom je vezan za razbijanje čaša i arlaukanje na desničarksim skupovima. Stoga nije čudo da se za Dunju Knebl ili Lidiju Bajuk uobičava reći da sviraju folk glazbu, mada doslovan prijevod ove riječi s engleskog govori da se radi o jednom te istom. Zato je dobro da ta razlika i dalje postoji, jer glazba Lidije Bajuk i Dunje Knebl, te one koju u jazz maniri izvodi Tamara Obrovac, odnosno Legen i HC Boxer u elektroničkoj varijanti, nema baš nikakve veze s klišeiziranim atacima na uši, vrijeđanjem suprotnih političkih opcija, te plakanjem za rodnim krajem, starom majkom ili sinjim morem, čime nas sve vole “uveseljavati” naši narodnjaci.

“Da sam barem guska” Dunje Knebl skup je obrada tradicionalnih pjesama iz Hrvatske, SAD-a, Engleske, Rusije i Makedonije. Već standardno, radi se o izvrsnim interpretacijama kroz koje dominira upečatljiv Dunjin vokal i atmosfera zbog koje je gotovo moguće dosegnuti vrijeme kad su pjesme izvorno nastale. Oprema CD-a priča je za sebe, još neviđena u Hrvata. Za izvrsne ilustracije odgovorna je akademska slikarica Nada Žiljak, a uz pomoć kompjutora moguće je na CD-u pogledati i vrhunski urađenu multimedijalnu prezentaciju koja između ostalog uključuje Dunjine komentare te spot za stvar “Over There”.
(Novi List)

***

Neobičan naslov četvrtog solo albuma Dunje Knebl izvučen je iz stihova američkog tradicionala “Over There”, koji zajedno s obradama “Motherless Child” i “The Raggle Taggle Gypsy” te nekoliko makedonskih i ruskih narodnih pjesama predstavlja zanimljiv dodatak njezinu istraživanju hrvatskog folklornog naslijeđa. Pjevačica koja je dosad bila specijalizirana za “nacionalni program”, uz pomoć stalnog suradnika Matea Martinovića, pokazala je da se podjednako dobro snalazi u proširenom repertoaru, dok bi svoju snimku “Motherless Child” mogla mirno poslati na adresu Paula Simona.
(Ilko Čulić, Nacional)

 

DUNJA U ZEMLJI ČUDESA

U jednom tenutku činilo se da će jezgra darovitih glazbenika okupljena oko projekta Ethno ambient, formirati jaku protutežu dominirajućem pseudofolk establishmentu koji je okupirao domaću estrad. Na žalost, to se nije dogodilo: svako novo izdanje Lidije Bajuk, Legena ili Dunje Knebl ostavlja dojam da se početni entuzijazam rasplinuo u (simpatičnim, doduše) oazama pojedinačnih napora o kojima publika sve manje vodi računa. U čemu je štos? U pjesmama, nedostatku osjećaja za samopromociju, smanjenim marketinškim naporima ili nezainteresiranosti za sve što u sebi ne sadrži pola litre šljivovice, raštimani ritam ili bar pozamašnu sekciju trubača? Novi album Dunje Knebl –ponovno realiziran uz producentsku i multiinstrumentalističku pomoć Matea Martinovića – teško da će odgovoriti na slična pitanja. Uostalom, u njezine je snolike, bajkovite svjetove uvijek bilo najteže prodrijeti premda je svaki od njih sadržavao bar nekoliko dragulja vrijednih truda.. Album “Da sam barem guska” kombiniran je pothvat, djelomice sastavljen od hrvatskih folk-zgoditaka, a dijelom kao rezultat njezinih putovanja po svijetu. Početak pripada bezbroj puta obrađivanom američkom standardu “Motherless Child” (definitivnu verziju poslušajte na albumu Vana Morrisona “Poetic Champions Compose”) a finiš ruskoj “Oi, kumushki”. Između njih pobacane su kockice tradicionalnog mozaika Makedonije i Irske (a ne kako je omaškom zapisano na ovitku uz “Raggle Taggle Gypsies”) , dok je priča ipak zaokružena na domaćem terenu. Jer, bez obzira na Dunjinu otvorenu i dokazano kozmopolitsku narav, područje omeđeno Dalmacijom, Podravinom i, dakako Međimurjem – ipak pruža najviše inspiracije.
(Denis Leskovar, Večernji List)

 

VRHUNSKI ETNO DUNJE KNEBL

Obraditi pjesme i napjeve posve različitih podneblja, u dijapazonu od Rusije (Milenkii, Chornyi voron), SAD-a (Motherless Child, Over There), preko hrvatskih odnosno autohtonih međimurskih pjesama (Bistra voda teče, Vu Dubravi pripečenje ovo, Snoćka kesno, Klakar) i sve do engleskih (The Wraggle Taggle Gypsies, O!) te makedonskih (Legnalo ludo zaspalo, Goranine), a da zvuče ujednačeno, prepoznatljivo i dopadljivo može samo profinjen izvođač koji zna što odgovara njegovu glazbenom senzibilitetu. Dunja Knebl, naša priznata i poznata etno glazbenica, spada u red takvih izvođača, što je iznova dokazala na svom novom studijskom albumu “Da sam barem guska”, a gore u zagradama navedene pjesme nalaze se na tom albumu. Iako se Dunja Knebl na domaćoj ali i europskoj glazbenoj sceni afirmirala uglavnom međimurskim narodnim pjesmama, ovaj put je u program prilično hrabro uvrstila i ruske, engleske, američke makedonske pa i dalmatinske pjesme. Suptilan izbor materijala, profinjena izvedba, podrška dugogodišnjeg glazbenog partnera Matea Martinovića koji je petnaest kompozicija uvio u prikladno aranžersko i producentsko ruho (rješenja u pjesmi Snoćka kesno primjerice, na najvišoj su razini world musica pa i new agea) album “Da sam barem guska” čine sjajnim glazbenim ostvarenjem.
(K.Č., Jutarnji List)

 

ASKETSKA ESTETIKA

Treći “pravi” album “Da sam barem guska” Dunje Knebl, njezin je možda najartikuliraniji dosadašnji diskografski uradak kojim na glasu i gitari pokazuje višeslojnu i kompleksnu interpretativnu sposobnost uskakanja u ruho hrvatskih (Dalmacija, Međimurje, Podravina) ruskih, američkih, makedonskih ili engleskih narodnih pjesama. Uvjerljivo pjevajući na stranim jezicima, uz pomoć Matea Martinovića na klavijaturama i udaraljkama, aranžmani pjesama na albumu “Da sam barem guska” filigranski su točno prilagođeni pojedinim izvedbama, pri čemu je ambijentalnost postignuta asketskim fizičkim sredstvima. Materijal zvuči maestralno prije svega zbog Dunjina glasa koji vrhunski interpretira, uživljava se i posvaja odabrane pjesme. Album “Da sam barem guska” pokazuje da je Dunja Knebl namjerno ostala u estetskim okvirima koji jamče poštivanje izvornosti tradicionalni pjesama, nadopunjujući ih prije svega različitim vokalnim opcijama i minucioznim aranžmanima. Podcrtane pasažima klavijatura (Klakar), jače istaknutom elektronikom i hipnotičkom ritmičkom podlogom (Goranine), klavirom (Bistra voda teče), neki su potencijalni singlovi (Snoćka kesno ili ruska Chornyi voron) puno nadahnutiji nego, primjerice, razvikani Enyini prilozi u filmu “Gospodar prstenova”.
(Vjesnik)

 

TIHO MURA TEČE

I na svojem najnovijem albumu Dunja Knebl nastavlja s istraživanjem i interpretiranjem etno glazbe, s razlikom da je ovoga puta osim za hrvatskim posegnula i za glazbenim nasljeđem zemalja u kojima je živjela, a to su u njezinom slučaju SAD, Engleska, Makedonija i Rusija. Nekadašnja koncepcija ja i moja gitara proširena je Mateom Martinovićem koji se nije upuštao u drastične izmjene aranžmana elektronskim produkcijama kakve su dodavane trubadurima Davidu Grayu, Beth Orton ili Davidu Kittu, već je samo podlagana uglavnom imitacijama puhača i laganim udaraljkama što je dosta poboljšalo aketsku zvučnu sliku, ali i dalje ostavilo u prvom planu njezin glas u kojem možemo lako prispodobiti Muru koja se tiho provlači kroz maglom ovijene vrbike.
(Nedjeljna Dalmacija)

***

Zadivljuje dosljednost i upornost kojom Dunja Knebl zauzima prostor hrvatske etnoglazbe. Nakon koncerta u zagrebačkom klubu Gjuro II iz 1995. godine, održanog zajedno s Lidijom Bajuk i skupinom LEGEN koji je ovjekovječen albumom “Ethno Ambient Live/Arhaične pjesme iz Hrvatske”, Dunja je objavila već četiri albuma. I na najnovijem albumu, neobičnog imena (riječ je o stihu iz američke narodne pjesme “Over There”), vjerna je svom dosadašnjem konceptu, vokalnoj interpretaciji folklornih napjeva uz pratnju gitare, na način anglosaksonske glazbe sedamdesetih. Novost je repertoar koji je proširen sa skladbama iz SAD-a, Engleske, Rusije i Makedonije. Među hrvatskim su, naravno, najbrojnije međimurske, a jedna od njih je prepjevana na engleski. Upravo ta skladba “Times of Sorrow” i “Motherless Child” (SAD) vrhunci su ovog albuma. Dunjina nterpretacija na stranim jezicima podjednako je suverena kao i izvedba hrvatskih pjesama, a njezin glas prati suptilna uporaba elektronike i zvučnih efekata. CD sadrži i videospot snimljen u dvorcu Veliki Tabor te interaktivni materijal.
(Nikola Kučar i Draško Celing, Glas Slavonije)

%d bloggers like this: