VJESNIK, 13.10.2007. (str.56)
Kult CD
Novi album Dunje Knebl “Kite i kitice” predvidljivo se naslanja na njene nedavne albume “Polje široko nebo visoko” i “Da sam barem guska”, ali to u ovom slučaju nije mana. Dapače, Knebl je na spomenutim radovima pronašla najbolji način kako zapakirati tradicionalne napjeve, a slična, mada nešto skromnija sviračka ovojnica, iskorištena je i na “Kitama i kiticama”. Ovaj put glavni suradnik je Danijel Maoduš iz grupe Afion, čiji članovi gostuju na albumu i priređuju “summit” novih i starih praktičara etnoglazbe kod nas. Maoduš je Kneblovu zamijenio na gitari, ali ona zato glasom pokazuje vokalne sposobnosti uskakanja u ruho narodnih pjesama. Aranžmani s blagim ukrasima udaraljki, flaute i harmonike postižu ambijentalnost s malo fizičkih sredstava. “Kite i kitice” sadrže “manje svirke” nego prethodni albumi Kneblove, ali teme s “maglovitom” atmosferom obrađene su solidno, prije svega zbog Dunjinog glasa koji interpretira, uživljava se i posvaja odabrane predloške. Kneblova namjerno ostaje u estetskim okvirima koji jamče poštivanje izvornosti tradicionalnih pjesama, nadopunjujući ih različitim vokalnim izrazima i detaljističkim aranžmanima.
Hrvoje Horvat
VEČERNJI LIST, 26.10.2007.
FONTON
DUNJA KNEBL KITE I KITICE (Dancing Bear) * * *
OD DALMACIJE DO MOSLAVINE
Izraz “glazba ručne, ali i kućne izrade” najslikovitije opisuje zbirku tradicionalnih pjesama koje je Dunja Knebl probrala iz domaće narodne baštine i pospremila na osmi album “Kite i kitice”.
U vrijeme kada je žanr folka postao istoznačnica za pripito novokomponirano zavijanje, lijepo se podsjetiti izvornoga značenja toga pojma i pjevačicu koja usprkos nekonzistentnom opusu s razlogom slovi kao jedna od najtiših, ali postojano ustrajnih čuvarica hrvatske glazbene tradicije. «Kite i kitice» snimila je kod kuće, uz pasku probrane suradničke ekipe – mahom posuđene iz sastava Afion – predvođene gitaristom Danijelom Maodušom čiji su delikatno osmišljeni aranžmani osvježili Dunjine izvedbe.
Ostavivši svoju gitaru po strani, Knebl se ovoga puta usredotočila na samu vokalnu izvedbu, reinterpretiravši četrnaest pjesama u geografsko-stilskom rasponu od dalmatinskih do zagorskih i moslavačkih (“Zaspo Janko”).
Polovica skladbi zatiče je na omiljenom međimurskom terenu “načetom” u najranijoj fazi karijere i gotovo sve su balade u klasičnom značenju pojma: elegične u rasponu, ritmički usporene (perkusije su toliko diskretne da se skoro i ne čuju), te s minimalnom pratnjom. Ono što “obične narodne pjesme” poput “Drevce zeleno”, “Moje srce” i naročito “Sveta sablja” čini još izuzetnijim jest flauta Tatjane Bijelić koja priči daje pastoralan ton, sličan onome u keltskim baladama iz ranije faze grupe Clannad, ili pak naslovnoj (također tradicionalnoj) skladbi znamenitog albuma grupe Traffic – “John Barleycorn Must Die”.
Knebl afektira manje no obično, no to je samo još jedan od elemenata za preporuku ovog nespektakularnog, ali vrlo decentnog ostvarenja.
Denis Leskovar
Muzika.hr – INternet Glazbeni Magazin, 19.11.2007.
Dunja Knebl “Kite i kitice” (Dancing Bear) * * * *
“…Vrlo jednostavno, vrlo nježno i nadasve profesionalno samo su neki od pridjeva kojima možemo opisati ovaj album, a koliko dobro i prekrasno Dunja stvarno zvuči možemo čuti na malim intimnim koncertima kojima nas časti u posljednjih par tjedana. Tko god da posluša “Kite i kitice”, vidjet ćemo ga da uživa i s Dunjom uživo…”
Sabina Herman
Jutarnji list, 23.11.2007.
… Dunja Knebl, tako, tko zna koji put, mravljom upornošći, skuplja stare međimurkse, podravske i, odnedavno, dalmatinske pjesme koje odijeva u svoje današnje ruho. (…) Dunja se s repertoarom hrvatskih tradicionala, glasovno smirenija, doista vraća izvornom značenju pojma folk …
Aleksandar Dragaš